Ne znan je li retrogradni Merkur il’ južina,
ali ovih dana samo čujen — „ne iđe više, gotovo je“.
Čak i ne “čujen” - raziđoše se ljudi bez avaza…
A ja nešto mislin… i tako nastade ova Babina besida.
Znan, lakše je bacit nego popravit.
I mobitel, i kauč, i čovika.
Došlo je vrime kad sve ima rok trajanja — i ljudi i stvari.
Nekad, kad bi nešto puklo, nije se odma’ bacalo.
Uvik se našla žica, konac, daska ili barem komšija koji zna popravit.
Danas iđe u smeće čim nešto ne radi kako triba. Ko će se time bakćat!?
I ne mislin samo na stvari…
Vidin to i među ljudima.
Posvađaš se, možda čak i ne posvađaš. Uvride polete, možda čak i ne polete, i gotovo.
Blok, delete, nestalo prijateljstva od tri, pet, deset, dvadeset godina.
Ko da ga nikad Bog da’ nije.
Jer, eto, „puklo je“…Fajrunt…”Sljedećiiii…”
A nije puklo, nego se možda pročišćava, raste, nadograđuje.
I da si samo malo sta’, udahnija, reka’: „Ajmo popravit“,
možda bi funkcioniralo još godinama.
🔒 Ova besida je dio arhive
Misečna pretplata daje pristup novim besidama. Cila arhiva dostupna je uz godišnju pretplatu. Ako želiš čitati sve od početka — otključaj arhivu.
Otključaj arhivu