Estradizacija katoličkih svjedočanstava

✍️ Ova besida zaštićena je autorskim pravima.
Sadržaj ove beside nije dopušteno kopirati, prosljeđivati, screenshotati ni javno objavljivati bez izričitog dopuštenja autorice.
U slučaju dopuštenja, svako dijeljenje mora sadržavati jasno navođenje autorice Andrijana Vekić i oznaku profila: @babini.savjeti.

Dopuštenje me možete zatražiti odgovorom na ovaj mail ili porukom na Instagram profilu @babini.savjeti.

Čeljadi moja,

jako često me na Instagramu pitate jesam li poslušala neko svjedočanstvo i šta mislim o osobi koja je svjedočila. Također mi šaljete razna svjedočanstva s preporukom da je odlično i iznenadite se kada vam kažem da u pravilu ne slušam svjedočanstva. Ne zato što sam odlučila da ih neću slušati, nego jer u zadnje vrime iskaču iz paštete i toliko ih je da se čovik pogubi u tom moru osobnih iskustava koja nerijetko prosječan vjernik izjednačava s Objavom ili dogmom. Za mene koja sam odrasla u redovničkoj zajednici među ženama koje su mi svjedočile životom i primjerom, strpljivo i tiho, ta sva velika i bučna svjedočanstva nemaju neku svrhu. Ponavljam, za mene osobno, ali za nekoga tko nije imao doticaj sa živućim svecima, ponekad ovakva populistička svjedočanstva budu slamka spasa, nešto što će ih oduševiti, potaknuti na promjenu i probuditi uspavanu želju za živim odnosom s Bogom. Ukoliko je u pojedinim situacijama zaista nužno takvo buđenje svijesti, utoliko pozdravljam takva svjedočenja. Ipak, moramo priznati da polako dolazi do zaglušenja i buke u komunikacijskom kanalu. Toliko je svjedočanstava da čovik više ne zna za čime bi posegnuo i u množini izgubi svoju jedninu. Rasprši se svugdje i za svačim, umisto da se sabere i uđe u svoj centar, u svoje srce.

Nisam toliko stara, ali jesam dovoljno da mogu reći ono bablje “u moje vrime toga nije bilo” i opet smo priživili i ostali vjerni. Prema onome što čujem, npr. u svojoj Hercegovini, molitvene zajednice niču kao gljive, a njihovom pojavom i masa voditelja i članova “pozvanih” svjedočiti de obraćenje, de bračni život iako su tek stupili u brak, de ovu milost, de onu. Stječe se dojam da je Duh Sveti tek sad počeo djelovati pod ovom kapom nebeskom. Ostaje pitanje od koga su ona silna duhovna zvanja koja je Hercegovina dala u prošlom stoliću? Virujem od Duha Svetoga. Ali, kako, kad nisu imali ovoliko slobode govora i medijskog prostora, niti tako čestu priliku slušati svjedočanstva? Ostavit ćemo ovo pitanje otvorenim…

Prije nego donesete bilo kakav zaključak o mom mišljenju o javnom svjedočenju vjere u vidu kratkih, ali glasnih i lako dostupnih tematskih svjedočanstava, dopustite mi izjasniti se kratko i jasno. Ne, nisam protiv takvog svjedočenja i ova besida neće biti govor protiv svjedočanstava. Svjedočanstvo je u samom srcu kršćanstva i bez njega Crkve ne bi ni bilo.

Pa da vidimo, dakle, kako smo dotle došli i po čemu se pravo svjedočanstvo razlikuje od predstave.