Virujem da 90% vas nije čulo za njega

✍️ Ova besida zaštićena je autorskim pravima.
Sadržaj ove beside nije dopušteno kopirati, prosljeđivati, screenshotati ni javno objavljivati bez izričitog dopuštenja autorice.
U slučaju dopuštenja, svako dijeljenje mora sadržavati jasno navođenje autorice Andrijana Vekić i oznaku profila: @babini.savjeti.

Dopuštenje me možete zatražiti odgovorom na ovaj mail ili porukom na Instagram profilu @babini.savjeti.

Čeljadi moja,

evo nas opet na našoj rubrici o velikanima i velikankama našega naroda, onima koji su, baš zbog svoje skromnosti, ostali u sjeni, iako je njihov trag dubok i vridan pripovidanja. Danas vas vodim u svoje rodno selo Drinovce. Ispričat ću vam priču o hercegovačkom sinu, ditetu krša koje je postalo jedan od najučenijih ljudi svoga naroda, a da pritom nikad nije zaboravilo odakle je poteklo. Priča je to o fra Baziliju Pandžiću.

Da bismo razumili veličinu tog čovika, moramo najprije razumit malenost mista iz kojega je ponikao.

Rodio se kao Stjepan Pandžić 30. siječnja 1918. u Drinovcima, u Bosni i Hercegovini. Drinovci leže na jugoistočnom rubu Imotsko-bekijskog polja, u zapadnoj Hercegovini, na tvrdom, škrtom kršu koji čoviku ništa ne daje badava. To vam je selo koje je iselilo na sve strane svita, kraj iz kojega se stolićima odlazilo trbu’om za kruvom. Selo, koje bi po svemu tribalo bit tek još jedno bezimeno hercegovačko naselje, pretvorilo se u nešto šta su i sami Drinovčani s pravom nazvali čuđenjem u svitu.

Prema knjizi Drinovčanina Petra Majića “Drinovci su čuđenje u svijetu”, iz ovoga je sela poteklo oko 76 svećenika i 45 časnih sestara te oko četrdeset književnika i publicista, uz velik broj znanstvenika. Monografija “Drinovci na dlanu ruke Njegove” iz 2022., objavljena u povodu 150. obljetnice obnove župe, iđe i korak dalje, pa bilježi da je naše selo iznjedrilo više od stotinu doktora znanosti. Sto doktora znanosti iz jednoga hercegovačkog sela, čeljadi moja! Tom brojkom bi se ponosio i veći grad, a kamoli jedno malo selo.

Odavde su i Antun Branko Šimić, otac hrvatske moderne, i njegov brat Stanislav, jedan od najoštroumnijih kritičara. Odavde je i fra Paškal Buconjić, domaći sin koji je postao prvim mostarskim biskupom, rođen u Drinovcima 1834. Odavde je i fra Anđeo Nuić, narodni prosvjetitelj koji je u Hercegovinu donio prvi klavir i idejno začeo Muzej na Humcu, a čiji je molitvenik u dvadeset i četiri izdanja izašao u više od pola milijuna primjeraka. Zamislite koliko je to svitla iz jednoga kamenjara.

Župa u Drinovcima obnovljena je 1871., a već 1896. Drinovčani su podigli crkvu koja je tada bila druga po veličini u Bosni i Hercegovini, odmah iza sarajevske katedrale. S virom je došla i pismenost, jer su franjevci rano otvorili školu. Ono što se čini ko normalna pojava, da je mali Stjepan Pandžić 1929. pučku školu završio u vlastitom selu, zapravo i nije sitnica. U vrime kada je u Hercegovini bilo tek desetak osnovnih škola, a priko 80 posto pučanstva nepismeno, imat školu u svome selu bila je posebna povlastica. Drinovci su je imali, i vjerojatno zato su mogli roditi ovoliko velikana.

U takvom je okruženju, dakle, rođen i napravio prve korake naš fra Bazilije. U franjevački novicijat ušao je 1935. i tada uzeo ime Bazilije. Habit je obukao na Humcu 1937., klasičnu gimnaziju završio na Širokom Brijegu 1938., a filozofsko-teološki studij započeo u Mostaru, di je 1941. i zaređen za svećenika. Dite kamenoga sela zakoračilo je tako na put s kojega će se vratit ko jedan od najučenijih ljudi svoga naroda u Hercegovini.