Brak i otvorenost životu bez kalkulacija

✍️ Ova besida zaštićena je autorskim pravima.
Sadržaj ove beside nije dopušteno kopirati, prosljeđivati, screenshotati ni javno objavljivati bez izričitog dopuštenja autorice.
U slučaju dopuštenja, svako dijeljenje mora sadržavati jasno navođenje autorice Andrijana Vekić i oznaku profila: @babini.savjeti.

Dopuštenje me možete zatražiti odgovorom na ovaj mail ili porukom na Instagram profilu @babini.savjeti.

Draga babina čeljadi,

Kad nas je Andrijana, nama svima draga kao „baba“, zamolila da budemo prvi “gosti pisci” njezine Beside, nismo dvojili ni trenutka i odmah smo se odazvali posvjedočiti svima na korist, premda možda nismo ljudi od pera.

Iako nam je ona pripremila pitanja strukturirana u cjeline, odlučili smo ne odgovarati na pojedinačna pitanja, nego napisati besidu po cjelinama u koje je podijelila pitanja, a sve kako bi nam ovo pisanje bilo što spontanije, pa samim time i vama ugodnije i prirodnije za čitanje.

Nadamo se da će vam svima ovo naše malo svjedočanstvo biti na korist, poticaj i blagoslov jednako kao što je i nama bilo dok smo pisali i prisjećali se svega što smo zajedno prošli.

Besidu je nakon zajedničkog razgovora i promišljanja sročila Marija, pa će stoga ona pisati u prvom licu. Jakov se, naravno, sa svime složio.

Da ne duljimo, krenimo!

Mi smo bračni par Marija i Jakov Petričević. Oboje dolazimo iz katoličkih obitelji, Jakov iz peteročlane obitelji: mama, tata, brat i sestra, a Marija iz deseteročlane: mama, tata, 4 sestre i 3 brata. Oboje smo odgajani u vjeri. Ustvari, cijeli život znamo jedno za drugo, išli smo u isti vrtić, istu školu, župu, a upoznali smo se i počeli družiti tek na srednjoškolskom vjeronauku u župi. Tu su krenule prve simpatije, a onda i zajedničko hodanje krajem srednje škole. Kroz hodanje smo upoznavali jedno drugo, ali i sami sebe, te kroz vezu zajedno sazrijevali i odrastali.

Kroz to zajedničko odrastanje nismo izgubili sebe, oboje smo ostali ono što jesmo, Marija i Jakov onakvi kakvi jesmo, ali smo pronalazili zajedničke interese i u njima rasli, a one neke razlike zajedno prelazili i prilagođavali oboma. To je posebno važno jer se dosta mladih u takvim odnosima izgubi, izgubi sebe, svoje “ja” radi prihvaćanja drugoga, i kasnije to u braku mogu biti veliki problemi.

Kao supružnike najviše su nas oblikovale teške situacije koje bez međusobne podrške nikako ne bismo uspjeli nadvladati. U početku braka to su bile česte promjene poslova, dobivanje otkaza i nezapošljavanje zbog trudnoće. Najteže situacije su bile spontani pobačaji (2 spontana), jer sam ja nakon drugog duboko potonula. Međutim, tada je Bog Jakovu dao snagu, strpljenje i razumijevanje za moju i u konačnici našu situaciju. Uz jedne duhovne vježbe i veliku podršku muža, koji je tada gotovo sam hendlao naših četvero djece, vratila se stara Marija, žena, supruga i majka.

Što se tiče otvorenosti životu, za nas ta stavka nikada nije bila upitna. Oboje smo znali da želimo imati djecu, iako na početku braka, dok sam ja stažirala, a Jakov mijenjao poslove, ništa nije bilo sigurno, te nismo znali jesmo li spremni na dijete (nikad nisi spreman 😊). Nekako nam je oboma na srcu bilo: što Bog da, jer je On gospodar života i smrti, a ne mi i tako smo to nekako prihvatili. Prihvaćajuć dar života od Njega, shvatili smo da ne moramo imati sve posloženo u životu da bismo imli djecu. Mi smo savršen primjer, jer nam na početku ništa nije bilo posloženo, a mislim da je većini obitelji tako. Zato danas zdušno svjedočimo da kad dođe dijete, dođe i blagoslov. Svako dijete je donijelo određenu svježinu i blagoslov u naš dom, a onda i konkretne promjene jer smo se jednostavno morali snalaziti kako bismo organizirali život na najbolji mogući način. Kod nas je Jakov vrlo brzo shvatio da mora preuzeti inicijativu i ulogu hranitelja obitelji, pa je otvorio svoju tvrtku i tako krenuo razvijati posao koji danas hrani cijelu obitelj.

Kada govorimo o temelju braka, u našem slučaju to je definitivno povjerenje u Boga, ali i odluka da svaki dan svoj život, svoj dan, svoje odnose stavimo u Božje ruke. Također je važno veliko razumijevanje i suradnja supružnika. Kad vidiš da je onaj drugi pao ili ima loš dan, onda ti potegni, iako ni tvoj dan nije bajan. Tako iz dana u dan, svaki dan odlučiti se za žrtvu koja je potrebna i odlučiti se za ljubav iznad svega.