Ne mora bit' dan da bi bilo svitlo

Nauče nas odmalena da se svitlo traži u danu.

Da se srića miri po sunčanim satima, po osmjesima, po onome što se vidi.

I dugo, predugo, trčimo za danima koji bi tribali bit lipo posloženi, puni smisla i sunca.

A onda shvatiš da život nije katalog vedrine.

Postoje dani koji su sivi, bez boje i bez plana.

I ne, nisu oni kazna, nego podsjetnik za zahvalnost.

Jer da nema tame, nikad ne bi znali cijenit’ svitlo.

Kad bi sve bilo jasno i lako, izgubila bi se dubina.

Širina bi bila prazna, a vedrina dosadna.

Tama te, koliko god neugodna bila, nauči gledat srcem.